{"id":181,"date":"2020-11-21T01:09:34","date_gmt":"2020-11-21T01:09:34","guid":{"rendered":"https:\/\/fizika.pmf.ni.ac.rs\/nocistrazivaca2020\/?p=181"},"modified":"2020-11-27T23:11:15","modified_gmt":"2020-11-27T22:11:15","slug":"m97-maglina-sova","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/fizika.pmf.ni.ac.rs\/nocistrazivaca2020\/m97-maglina-sova\/","title":{"rendered":"M97 – maglina Sova"},"content":{"rendered":"\n

<\/p>\n\n\n\n

Maglina Sova se nalazi na pribli\u017eno 2 hiljade svetlosnih godina od Zemlje i jedna je od retkih objekata svoje vrste u Mesijeovom katalogu. U pitanju je planetarna maglina, kojih u katalogu ina\u010de ima samo \u010detiri. Ime je dobila zbog dve tamne fleke koje su neke posmatra\u010de podsetile na sovine o\u010di. Vrlo je neobi\u010dna, a posebno zbog \u010dinjenice da je belog patuljka u centru lak\u0161e posmatrati nego ble\u0111i gasoviti deo koji ga okru\u017euje.<\/p>\n\n\n\n

Jedna od teorija do koje su astronomi do\u0161li da bi objasnili neobi\u010dan izgled magline obuhvata eksploziju nekada\u0161njeg crvenog d\u017eina, u kojoj je nastao spolja\u0161nji sloj gasa. Potom su zvezdani vetrovi formirali i unutra\u0161nje slojeve, a unutar najdubljeg (najbli\u017eeg centru) sloja se nalazi bipolarna struktura koja je odgovorna za sli\u010dnost sa velikima o\u010dima.<\/p>\n\n\n\n

Ovu maglinu je prvi zabele\u017eio, ta\u010dnije nacrtao, Vilijam Parsons 1848. godine. Njegova skica je sigurno doprinela nazivu magline, s obzirom na to da je unutar magli\u010dastih slojeva nacrtao i \u201co\u010di\u201c. Mada, maglinu je otkrio skoro vek ranije –  februara 1781. godine francuski astronom Pjer Me\u0161en, koji je ujedno bio i prijatelj \u0160arla Mesijea.<\/p>\n\n\n\n

Kao planetarna maglina klasifikovana je tek 1837. godine.<\/p>\n\n\n\n

<\/div><\/div><\/div>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Maglina Sova ima magnitudu 9.9, \u0161to zna\u010di da su potrebni bolji uslovi i mra\u010dnije nebo za posmatranje, i to mo\u0107nijim teleskopima. Neki astronomi su pak uspeli da je opaze koriste\u0107i ja\u010de dvoglede, na zaba\u010denim mestima izolovanim od svetlosnog zaga\u0111enja. Nalazi se odmah ispod asterizma Velika Kola (deo sazve\u017e\u0111a Veliki Medved), \u0161to je olak\u0161avaju\u0107a okolnost za posmatra\u010de jer je maglinu ina\u010de te\u0161ko videti. Njen pre\u010dnik na nebu je oko 10 puta manji od pre\u010dnika punog Meseca, pa ljudi imaju pote\u0161ko\u0107a sa uo\u010davanjem magline.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Naslovna fotografija:<\/strong> Ova slika M97 napravljena je spajanjem gomile fotografija dobijenih iz 24 sata ekspozicije, \u0161to potvr\u0111uje koliko je te\u0161ko posmatrati ovu maglinu (u pore\u0111enju sa njom, jasnu sliku Orion magline je mogu\u0107e dobiti sa manje od pola sata ekspozicije). Izvor: NASA Apod<\/a> (Keith Quattrocchi).<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Maglina Sova se nalazi na pribli\u017eno 2 hiljade svetlosnih godina od Zemlje i jedna je od retkih objekata svoje vrste u Mesijeovom katalogu. U pitanju je planetarna maglina, kojih u katalogu ina\u010de ima samo \u010detiri. Ime je dobila zbog dve tamne fleke koje su neke posmatra\u010de podsetile na sovine o\u010di. Vrlo je neobi\u010dna, a posebno zbog \u010dinjenice da je belog patuljka u centru lak\u0161e posmatrati nego ble\u0111i gasoviti deo koji ga okru\u017euje. Jedna od teorija do koje su astronomi do\u0161li da bi objasnili neobi\u010dan izgled magline obuhvata eksploziju nekada\u0161njeg crvenog…<\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":182,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[14,12,17,10,20,11,19,18,13],"class_list":["post-181","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-planetarna-maglina","tag-astronomija","tag-duboko-nebo","tag-maglina","tag-mesije","tag-ngc-3587","tag-objekat","tag-owl","tag-sova","tag-svemir"],"gutentor_comment":0,"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/fizika.pmf.ni.ac.rs\/nocistrazivaca2020\/wp-content\/uploads\/2020\/11\/m97owl_quattrocchi.jpg","jetpack_sharing_enabled":true,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/fizika.pmf.ni.ac.rs\/nocistrazivaca2020\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/181","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/fizika.pmf.ni.ac.rs\/nocistrazivaca2020\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/fizika.pmf.ni.ac.rs\/nocistrazivaca2020\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/fizika.pmf.ni.ac.rs\/nocistrazivaca2020\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/fizika.pmf.ni.ac.rs\/nocistrazivaca2020\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=181"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/fizika.pmf.ni.ac.rs\/nocistrazivaca2020\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/181\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":414,"href":"https:\/\/fizika.pmf.ni.ac.rs\/nocistrazivaca2020\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/181\/revisions\/414"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/fizika.pmf.ni.ac.rs\/nocistrazivaca2020\/wp-json\/wp\/v2\/media\/182"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/fizika.pmf.ni.ac.rs\/nocistrazivaca2020\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=181"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/fizika.pmf.ni.ac.rs\/nocistrazivaca2020\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=181"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/fizika.pmf.ni.ac.rs\/nocistrazivaca2020\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=181"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}